Zeleni čaj sadrži flavonoide, polifenole, kofein, hlapiva ulja, vitamine i minerale

Ima antioksidativni učinak, jača imuni sistem, podiže koncentraciju, djeluje antivirusno.

Snižava krvni tlak i kolesterol u krvi, pomaže kod glavobolje.

Sastojci: 100% list zelenog čaja (camellia sinensis)

Način pripreme:  1 žličicu suhog čaja preliti s 2-3 dcl prokuhane vode, ohlađene na 70C. Ostaviti poklopljeno 3-5 min te procijediti.

Čaj i njegova ljekovita svojstva

Legenda kaže kako je kineski car Shen Nung, oko 2750. godine prije Krista, dok se odmarao od napornog lova zakuhao vodu iz potoka.

U lonac u kojem je ključala voda, slučajno je upalo nekoliko listića zimzelenog drveta srodnika magnolije, kojeg danas nazivamo čajem.

Ugodan miris dopro je do njegovih nosnica i car nije mogao odoljeti kušati napitak.

Grm kineskog čajevca ili jednostavno – čaja (lat. camellia sinensis), prvi se put spominje u starom kineskom spisu "Pent - Sao".

Prvi je čaj u Japan donio budistički svećenik Yeisei koji je otkrio njegov blagotvoran učinak na tijelo i duh pa je vjerojatno zbog tog svojstva ovaj napitak toliko omiljen među tamošnjim redovnicima zen učenja.

Pretpostavlja se da je u Europu stigao preko arapskih trgovaca u 13. ili 14. stoljeću brodom, a kasnije se prevozio kopnenim putem, tzv. Putem svile.

Postoje tri osnovne vrste čaja dobivenog od ove biljke. Ovisno o tehnološkom procesu obrade, razlikuju se: zeleni čaj, oolong i crni čaj.

Ovo grmoliko drvo sadi se u velikim čajnim vrtovima na nadmorskim visinama od 100 do 2000 metara. Lišće za crni čaj se potpuno fermentira, dok se listovi za zeleni čaj izlažu samo pari, nakon čega se suše.

Oolong ili wulong čaj, okusom je i svojstvima između crnog i zelenog čaja, a zahtijeva malo složeniju obradu.

Ljekovita svojstva

Još se od davnih vremena u narodnoj medicini zeleni čaj koristio za ublažavanje bolesti i kvarenja desni.

Također, bio je cijenjen zbog svoje djelotvornosti kod upale grla, detoksikacije organizma, umornih očiju, podočnjaka, glavobolje itd.

Mnoge kozmetičke kompanije odnedavno dodaju u svoje proizvode upravo zeleni čaj jer se pokazalo kako neki njegovi sastojci štite od upalnih procesa nastalih UVB zračenjem.

Ekstrakt zelenog čaja također potpomaže oksidaciju masti pa se stoga smatra bitnim saveznikom u borbi protiv prekomjerne težine.

Brojna istraživanja ukazala su i na pozitivne učinke konzumacije crnog čaja kao što su snižavanje razine kolesterola, smanjivanje rizika pojave krvnih ugrušaka i poboljšanje funkcije krvnih žila.

Bogat je antioksidansima i flavonoidima i povećava rastezljivost krvnih žila, što dovodi do boljeg protoka krvi.

Kako sadrži sastojke koji zatvaraju, preporučuje se i kao lijek kod problema sa stolicom ili mučninama.

Čaj ili kava?

Kofein u čaju, nazvan tein, otkriven je 1827. godine. Kava, kao i čaj, u nekim je tradicijama bila iznimno štovana, a Maye i Azteci smatrali su je svetom biljkom.

No unatoč nekim pozitivnim djelovanjima kave, kofein u čaju, za razliku od onog u kavi, ne utječe negativno na srce i krvotok, već naprotiv pojačava protok krvi i izmjenu tvari u mozgu.

U čaju ima oko 30% manje kofeina nego u kavi. Kofein u kavi rastvara se već u želucu, dok onog iz čaja najvećim dijelom rastvara crijevni sok.

Tanini u čaju također djeluju na sporije primanje kofeina, pa kofein iz kave stiže u krvotok naglo dok taj proces kod čaja teče puno mirnije.

Djelovanje kofeina iz kave dostiže vrhunac za 10-tak minuta, a prestaje za 30 minuta. Kod čaja, djelovanje kofeina dostiže vrhunac nakon 40, a prestaje nakon 70 minuta.

Kofein iz čaja djeluje osvježavajuće, a krajnji rezultati su poboljšano raspoloženje, te smanjen umor i pospanost.

Čaj u različitim kulturama

Danas je čaj poslije vode najčešće ispijana tekućina. Raširen je po cijelome svijetu i priprema se na razne načine.

Osim čajeva dobivenih od drveta biljke čaj, široko se koriste i tzv. biljni, te voćni čajevi. Na području antičke Grčke postojala je cijela nauka pripremanja čajeva u svrhu ozdravljenja i očuvanja cjelovitog zdravlja.

To znanje danas promoviraju učitelji u sklopu programa koji se naziva Učenje Vatre, a kod mnogih obitelji na Balkanu tisućama je godina tradicija ljekovitih čajeva prenošena s koljena na koljeno.

No, najpoznatija vrsta čaja svakako je crni čaj, koga neki još nazivaju i indijskim ili ruskim čajem.

U različitim se kulturama priprema na razne načine. Obično se u njega dodaje malo mlijeka kako bi se ublažio gorak okus.

Indijski jogiji uz mlijeko dodaju i neke začine kao što su cimet, med, đumbir, kardamom ili klinčić. Tibetanski monasi otišli su najdalje, u čaj dodajući sol i maslac, jer smatraju da će ih tako jak napitak držati budnima u dugotrajnim meditacijama.