Pasiflora (Passiflora incarnata) je višegodišnja biljka penjačica u obliku grma iz porodice Passifloraceae. Domovina pasiflore je Brazil i Peru.

Cvijet joj se sastoji od pet peludnica (predstavljaju pet Kristovih rana), trodijelnog tučka (predstavlja tri čavla) i tankih niti oko prašnika (predstavljaju Isusovu krunu). Njen izgled je podsjećao na Kristovu patnju, a odatle je dobila i naziv (pasija).

U Europu ju je, s dokumentacijom o njezinoj ljekovitoj uporabi, 1569. godine donio španjolski liječnik Alfonso Monardes.

Domoroci u jugoistočnom dijelu sjeverne Amerike primjenjivali su ovu biljku za razna liječenja dok su je Azteci rabili najviše kao sedativ i spazmolitik.

U svijetu postoji do 400 vrsta pasiflore od kojih, npr. Passiflora cerula sadrži otrovni cijanid, a listovi Passiflore edulus se ponekad upotrebljavaju za patvorenje nekih droga, dok je Passiflora incarnata ona koja ima ljekovita svojstva te je stoga potrebno dobro razlikovati biljke.

U farmakologiji, pasiflora je postala popularna još nakon prvog svjetskog rata kao jedan od lijekova za PTSP koji se javljao kod vojnika.

Ona je s vremenom postala puno više – danas je pasiflori priznato umirujuće djelovanje na središnji živčani sustav te je znanstveno potvrđena njezina primjena u slučajevima psihogenog uzroka:

• stres,

• neuroza,

• napetost,

• razdražljivost,

• poremećaji spavanja

• tahikardija.

U Europi se koristi kod neuroze i nesanice, alkoholizma, neuralgija, glavobolja, tahikardije te liječenja hiperaktivnosti kod djece.

U nekim zemljama, osim za liječenje nesanice, koristi se i kod Parkinsonove bolesti, histerije, epilepsije, konvulzija, visokog krvnog tlaka, za reguliranje menstruacije i menstrualnih grčeva, kod hemoroida te kod dermatitisa.

Razni lijekovi za nesanicu često uzrokuju ovisnost, živčanu malaksalost, mamurluk i ošamućenost, što nije slučaj s lijekovima iz prirode poput pasiflore koja djeluje smirujuće i opuštajuće.

Postoji izreka “od jutra bez stresa do večeri bez nesanice...”

U kemijskom sastavu ističu se mahom flavonoidi, uglavnom šećerni spojevi luteolina i apigenina. Sastav te skupine spojeva, koju čine izoviteksin, izoorijentin, šaftozid i drugi, jako varira ovisno u mjestu rasta biljke.

Biljka sadrži i vrlo malu količinu eteričnog ulja koja nije aktivna komponenta biljke. Sadrži i alkaloide – spojeve poput harmola, harmalola i harmana – koji se općenito smatraju skupinom spojeva jakog, često i opasnog djelovanja, a njih u pasiflori ima vrlo malo te su često i odsutni. Neovisno o tome što alkaloide nalazimo u tako maloj koncentraciji, moguće je da su i jedni od djelatnih spojeva.

U većini proizvoda na europskom tržištu, ti alkaloidi često se ne mogu dokazati. Znanstvenici se, kao što to često biva u kemiji ljekovitog bilja, spore koja je skupina spojeva odgovorna za ljekovito djelovanje.

Jesu li to flavonoidi, alkaloidi ili neke druge molekule topive u vodi? Čini se da je za djelovanje u biti potreban cijeli niz spojeva, stoga treba paziti da se koristi što kvalitetniji ekstrakt.

Pasifloru je najbolje koristiti u obliku ekstrakta gdje se zbog posebne tehnologije ekstrakcije čuvaju najdjelotvornije komponente biljke koje se ne mogu ekstrahirati ni u čaju ni u vodi.

Solaray Passion Flower sadrži standardiziranu količinu flavonoida i izovitexina, a uzima se jedna kapsula na dan.

Sastojci: pasiflora, biljna celulozna kapsula, emulgator celuloza i/ili punilo maltodekstrin, emulgator magnezijev
stearat, tvar protiv zgrudnjavanja silicijev dioksid.

Upute za upotrebu: uzimati 1 kapsulu dnevno uz obrok ili čašu vode.